KRATKA POVIJEST ODSJEKA ZA ROMANISTIKU

“Sve je počelo prije 100 godina …”

“Ukazom Njegovog kraljevskog Visočanstva nasljednika Prijestola od 8. srpnja 1919. odobreno je, da se u mudroslovnom fakultetu kr. hrv. sveučilišta u Zagrebu osnuje stolica za romansku filologiju.
O čem se obavješćuje naslov znanja radi u rješenju tamošnjeg izvještaja od 16. prosinca 1918. broj 870.
U Zagrebu, dne 18. srpnja 1919.”

Povodom stote godišnjice osnutka današnjih Odsjeka za romanistiku i Odsjeka za talijanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1919-2019) zanimljivo je osvrnuti se na početke tada nazvane “Stolice za romansku filologiju”.

Nastava romanskih jezika i književnosti počela je i prije službenog osnivanja odgovarajućih katedri. Dapače, to je bio logičan preduvjet. Praktična nastava francuskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započela je u ljetnom semestru ak. god. 1882/83., koja je sljedeće godine proširena i književnim kolegijima. Osam godina kasnije uslijedili su i počeci nastave talijanskog jezika. No, kasnije se studij talijanskog jezika izdvojio, najprije kao poseban Talijanski seminar, da bi, nakon razdoblja u kojem je ponovno uključen u Odsjek za romanistiku (reorganizacijom Filozofskog fakulteta poslije Drugog svjetskog rata), 1964. bio utemeljen samostalan Odsjek za talijanski jezik i književnost. Zalaganjem profesora današnjeg Odsjeka za romanistiku od samih početaka održavali su se tečajevi i drugih romanskih jezika, od kojih su se neki pretvorili u studije: prvi studenti upisali su studij španjolskog jezika i književnosti 1968., portugalskog 1982., a rumunjskog 2003.

Za hrvatsku romanistiku bilo je izuzetno značajno uključivanje Petra Skoka u nastavu akademske godine 1913/14. Petar Skok (1881-1956), koji je 1905. doktorirao u Beču kod Wilhelma Meyer-Lübkea, zasluženo se smatra ocem hrvatske romanistike. Mnogobrojni Skokovi radovi (oko 500 bibliografskih jedinica) učinit će ga poznatim i slavnim u europskim i svjetskim lingvističkim krugovima. No taj veliki hrvatski romanist, germanist, albanolog, balkanolog i, nadasve, kroatist, ostat će zapamćen i kao vrstan pedagog i profesor. Skok je u svom radnom vijeku držao predavanja iz čak stotinjak različitih kolegija. Teme su se odnosile na francuski jezik i književnost, talijanski jezik i književnost, francusku ili općenito romansku fonetku, metodiku francuskog jezika, opću romanistiku, romanske utjecaje na hrvatski jezik, a povremeno je držao predavanja i iz drugih romanskih jezika: rumunjskog, španjolskog, portugalskog, retoromanskog i provansalskog, te njihovih književnosti.

Jedan od Skokovih studenata bio je i Petar Guberina. Znanstvena djelatnost akademika Petra Guberine (1913-2005) uglavnom obuhvaća područja teorijske i primijenjene fiziološke akustike te fonetike primijenjene na učenje stranih jezika, kao i na mane sluha i govora. Guberina je i autor čuvenog verbotonalnog sustava za rehabilitaciju gluhonijemih osoba koji će ga učiniti slavnim u svjetskim znanstvenim krugovima. Zajedno s francuskim stručnjacima iz St. Clouda stvorio je audio-vizualnu globalno-strukturalnu metodu učenja stranih jezika.

Antun Polanšćak (1910-1978) bio je ne samo vrstan tumač i promicatelj francuskih književnika u Hrvatskoj – napose Balzaca, Zole i Prousta, nego i vatreni zagovornik hrvatskih književnika u Francuskoj (naročito Krleže, Marinkovića, Krkleca, Desnice i Kaštelana, koje je i sam prevodio na francuski).

Vojmir Vinja (1921-2007) jedan je od najvećih i najutjecajnijih hrvatskih romanista u razdoblju nakon Petra Skoka. Najveći dio svojih znanstvenih istraživanja posvetio je hrvatsko-romanskim jezičnim vezama na jadranskom području kao i nazivlju jadranske faune. Uz brojne radove posvećene francuskom jeziku i književnosti, treba posebno izdvojiti njegov veliki Španjolsko-hrvatski rječnik (prvo izdanje 1971. u suradnji s R. Musanićem) i Gramatiku španjolskog jezika (prvo izdanje 1963.). Jednako su važne i njegova plodna suradnja s inozemnim lingvističkim krugovima (napose u izradi Mediteranskog lingvističkog atlasa). Akademik Vinja proslavio se i kao prevoditelj  kapitalnih djela starije francuske i španjolske književnosti, među kojima se posebno ističu Sabrana djela Michela de Montaignea (2007.), ali i prvorazrednih lingvističkih djela: Opća i obrazložbena gramatika iz Port-Royala (1999.), Danteov Nauk o pučkom jeziku (1998.), Tečaj opće lingvistike Ferdinanda de Saussurea (2000.), Benvenistove  Riječi europskih institucija (2005.) itd.

Prvi nasljednik Vojmira Vinje na položaju pročelnika Odsjeka za romanistiku bio je August Kovačec (1938). Kovačec se nakon studija usavršavao na Sveučilištu u Bukureštu, gdje je između ostalog produbio svoje poznavanje balkanologije, te u Francuskoj gdje se pod vodstvom uglednih lingvista Emilea Benvenistea i Andréa Martineta bavio temama opće i francuske lingvistike.  Kao jedan od rijetkih jezikoslovaca koji poznaje strukturu gotovo svih europskih i velikog broja izvaneuropskih jezika redovito je pozivan kao gost-predavač na više uglednih europskih sveučilišta. U istraživačkom radu osobito zanimanje pokazao je za balkanološke jezikoslovne teme (uz najpoznatiju knjigu iz tog područja, koju je nagradila Rumunjska akademija, Opis današnjeg istrorumunjskog, 1971. napisao je i  Istrorumunjsko-hrvatski rječnik: s gramatikom i tekstovima, 1998.) a proučavao je i sefardske govore na području bivše Jugoslavije s posebnim naglaskom na kontaktima tih idioma s hrvatskim. U časopisima koji su referirani u svjetskim bazama podataka objavio je i niz znanstvenih radova o francuskom jeziku i poredbenoj romanskoj sintaksi, a kao vrsni poznavatelj starofrancuskog napisao je u Povijesti svjetske književnosti (1982.) poglavlja o francuskoj književnosti od 14. do 16. stoljeća kao i cjelokupno poglavlje o rumunjskoj književnosti. Osim toga, bavio se i književnim prijevodom, osobito starih tekstova. U Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža djelovao je kao glavni urednik Hrvatskoga općeg leksikona (1996–2001) i Hrvatske enciklopedije (2001–05).

Spomenimo djelovanje još nekih nekadašnjih nastavnika Odsjeka za romanistiku.

Predraga Matvejevića, dugogodišnjeg predstojnika Katedre za francusku književnost (do umirovljenja 1992.), kulturna javnost kako hrvatska tako i europska poznaje prije svega kao nagrađivanog pisca i esejista (Mediteranski brevijar, 1987., 1990., 1991.; Istočni epistolar, 1995.; Druga Venecija, 2004.). Gabrijela Vidan, do 1999. predstojnica Katedre za francusku književnost, svoju je ulogu najviše prepoznala u posredovanju između dviju kultura (Hrvatska, njena kulturna povijest i veze s Europom / La Croatie, son histoire culturelle, ses liens avec l’Europe, 2014.). Njezini kolege, Ingrid Šafranek i Jere Tarle, koji su s njom postavili čvrste temelje konferencijskom i simultanom prevođenju u nas, poznati su i kao autori cijenjenih djela: o Albertu Camusu (Tarle), o Proustu, Stendhalu, Flaubertu i o „ženskom pismu“ (Šafranek). Milivoj Telećan, iako je bio dio spomenute ekipe simultanih prevoditelja, poznatiji je kao književni prevoditelj sa španjolskog i francuskog jezika (osobito Márquezova i Borgesova djela). Karlo Budor, koji se također bavio prevođenjem, u prvom je redu, uz nastavu, bio usmjeren na znanstveno istraživanje – posebice na područja španjolske gramatike, starije španjolske književnosti, te španjolsko-hrvatskih kulturnih i diplomatskih veza (España y Croacia entre diplomacia y política: el diplomático español D. Fernando Alcalá Galiano y Smith, Conde de Torrijos (1883-1958), 2004.; Španjolska diplomacija i Nezavisna Država Hrvatska, 2006.). S druge strane, Yvonne Vrhovac godinama je svoju djelatnost usmjeravala na unaprjeđenje položaja francuskog jezika u hrvatskom školstvu te na promicanje nastave stranih jezika u sveučilišnom sustavu. Dala je značajan doprinos pri adaptiranju didaktičkih materijala Vijeća Europe (Zajednički referentni okvir za jezike, Europski jezični portfolio) te u kreiranju bolonjskog programa diplomskog nastavničkog studija na Odsjeku. Autorica je (i koautorica) brojnih nastavnih materijala i udžbenika francuskog jezika namijenjenih učenicima u osnovnim školama (Un, deux, trois, nous voilà) i gimnazijama (Réfléchis et dis-le en français). Na promicanju francuskog jezika ustrajno je radila i Blaženka Bubanj, autorica udžbenika kojima su se služile brojne škole stranih jezika (Le français pour vous) te ugostiteljsko-hotelijerske škole (Voyages, voyages) Valja svakako spomenuti i doprinos Nataše Desnica-Žerjavić u nastavi fonetike koju je posebno obogatila objavljivanjem korisnog priručnika za studente francuskog jezika (Phonétique française, 1996.)

Znanstveno-istraživačka djelatnost na Odsjeku za romanistiku u novije se vrijeme velikim dijelom odvija u okviru znanstveno-istraživačkih projekata. Drugi način poticanja i razvijanja istraživačke djelatnosti su dakako znanstveni i stručni skupovi koje počevši od 2001. katedre Odsjeka za romanistiku redovno priređuju.