KRATKA POVIJEST ODSJEKA ZA TALIJANISTIKU
“Sve je počelo prije 100 godina …”
“Ukazom Njegovog kraljevskog Visočanstva nasljednika Prijestola od 8. srpnja 1919. odobreno je, da se u mudroslovnom fakultetu kr. hrv. sveučilišta u Zagrebu osnuje stolica za romansku filologiju.
O čem se obavješćuje naslov znanja radi u rješenju tamošnjeg izvještaja od 16. prosinca 1918. broj 870.
U Zagrebu, dne 18. srpnja 1919.”
Poučavanje talijanskoga jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započelo je ak. god. 1890./1891., a prvi je lektor bio Alojzije Manzoni. Početak znanstvenoga proučavanja i poučavanja talijanskoga jezika seže u 1913. godinu kada je Petar Skok počeo predavati historijsku gramatiku romanskih jezika. A nakon što je 1919. godine osnovana Stolica za romansku filologiju, Skok je uveo i poseban kolegij posvećen talijanskoj historijskoj gramatici, kao i kolegije o Danteu i Ariostu.
Do značajnoga širenja opsega nastave talijanskoga jezika došlo je 1927. kada je osnovan Talijanski proseminar s knjižnicom i kada je počeo raditi Mirko Deanović, koji je uveo nove kolegije iz talijanske književnosti, a nešto kasnije i predavanja iz komparativne gramatike romanskih jezika i dijalektologije.
Katedra za talijanski jezik i književnost osnovana je 1940., a predstojnik je bio Mirko Deanović. Tada je povećan interes za studijem te je bilo oko dvjesto studenata koji su talijanski jezik i književnost studirali u četverogodišnjem ili trogodišnjem programu. Tih je godina bilo zaposleno nekoliko novih nastavnika, među kojima su bili Ivo Frangeš i Josip Jernej. Godine 1953. na Katedri je zaposlen Žarko Muljačić, koji 1956. otišao na zadarski Filozofski fakultet, a zatim 1973. na Freie Universität u Berlinu. Godine 1954. na Katedru dolaze Frano Čale i Mate Zorić, a 1957. Pavao Tekavčić.
Tijekom pedesetih godina profesori su objavili nekoliko priručnika za studij talijanskoga jezika i književnosti: M. Deanović, I. Frangeš i J. Jernej uredili su zbirku izabranih tekstova talijanskih književnika pod naslovom Scrittori italiani u sedam svezaka i izbor iz talijanske književne kritike pod naslovom La critica letteraria italiana u dva sveska; J. Jernej objavio je talijansku gramatiku u dva sveska; J. Jernej i M. Deanović sastavili su hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski rječnik.
Katedra za talijanski jezik i književnost podijeljena je na Katedru za talijanski jezik i Katedru za talijansku književnost, a 1958. napravljena je reorganizacija fakulteta u kojoj su osnovani odsjeci kao nove organizacijske jedinice pa su tako obje talijanističke katedre ušle u sastav novoosnovanoga Odsjeka za romanistiku.
Tijekom šezdesetih godina F. Čale i M. Zorić objavili su komentiranu antologiju talijanske književnosti naslovljenu Classici e moderni della letteratura italiana, a Pavao Tekavčić svoju historijsku gramatiku talijanskoga jezika. Tih su godina zaposleni novi nastavnici, među kojima je bio i Mladen Machiedo.
Godine 1964. osnovan je Odsjek za talijanski jezik i književnost s dvjema katedrama. Nastavnici su i dalje pored znanstvenih radova objavljivali razne priručnike za nastavu. Krajem šezdesetih na odsjeku je bilo dvanaest nastavnika, a talijanistička knjižnica imala je preko 10.000 svezaka.
Tijekom osamdesetih godina zaposleno je još nekoliko nastavnika, od kojih mnogi i danas rade na Odsjeku. Devedesetih godina članovi Odsjeka počinju voditi znanstvene projekte i organizirati znanstvene skupove.
Odsjek je 2000. godine preimenovan u Odsjek za talijanistiku. Nakon uvođenja reforme studijskih programa i povećanja opsega nastave zaposleno je nekoliko nastavnika, tako da ih danas ima dvadeset, dok studij talijanistike na preddiplomskoj i diplomskoj razini pohađa ukupno oko tristo studenata.
